Urednik i voditelj intervjua: Igor Vlahović
Prema uvreženim predanjima
iz razvojne psihologije, ličnost svakog živog bića do četvrte godine funkcioniše uglavnom na nesvesnom nivou,
ili kako to volim da kažem, vodjena onim najiskrenijim i najplemenitijim
porukama vlastite joj duše, i
neprikosnovenom biološkom niti, vezana je za majku koja je toj divnoj
duši, onako kako samo majka oseća, ume i može, bezrezervnom ljubavlju,
plemenito i nesebično dodelila glavnu ulogu
na veličanstvenoj pozornici života.
Naravno, uopšte mi ne predstavlja cilj da vam sad držim nekakva predavanja
iz oblasti psihologije i srodnih nauka i veština, ali da kažemo počeci onoga što
danas predstavlja centralni profesionalni segment mladog Gorana Filipovića, odigrali su se baš po opisanom scenariju.
Za razliku od mnogih jugoslovenskih porodica, koje su u to vreme onako sve u šesnaest uživali u neartikulisanim
zvucima treš muzike kakva je još pre dobre dve decenije, nažalost avanzovala do
te mere da zauzme primitivni tron prećutno afirmativnog kulturnog modela, a za
to vreme jedna ponosna mlada majka uživala je u nekim daleko smislenijim i
plemenitijim zvucima stvaralaštva iz prebogatog opusa, kako god, ali i dan
danas - legendarnih izvodjača i grupa,
poput Tine Tarner, Džordža Majkla, Majkla Džeksona, Bitlsa, Qwina, Zdravka
Čolića, Bijelog Dugmeta, Riblje Čorbe,...Kažem ponosna mlada majka- nagrada za koračanje ovim estetski uzvišenijim
putevima, stigla je vrlo brzo. Stvarno, ne treba biti prorok pa u vlastitoj
glavi vizualizovati taj, u životu jednog čoveka, izuzetno redak sublimat emocija,
osećanja i stanja, u kome prvobitni šok smeni neopisiva toplina oko srca,
pomešana sa srećom i radošću, zatim ogroman ponos, i najzad kad se svi punkti
zbroje, šok, ovoga puta aksiomatično pozitivan. Naime, jednog predvečerja, ulaskom
u dečiju sobu, umesto da sedi na krevetu ili podu, igrajući se automobilčićima,
zaneseno sklapajući delove nove slagalice, ili pak pogleda uperenog u TV, sa
čijeg ekrana animirani likovi vode svoju žestoku bitku izmedju dobra i zla, svog
petogodišnjeg klinca zatekla je kako onako istinski, dečije, predano i
samouvereno pleše u ritmovima kompozicije Thriller u izvedbi, za sada još uvek jedinog
na svetu, nekrunisanog kralja popa.
I sami znate da je reč o, nažalost pokojnom muzickom geniju, Majklu Džeksonu, medjutim,
njegovo stvaralaštvo čini se kako ne samo da nikada neće prestati da živi, već
će tek u svom punom sjaju obasjati i one delove sveta u kojima baš i nije prihvaćeno,
adekvatno talentu i sposobnostima ovog umetnika. Razlog za ovakvu tvrdnju, iza
koje inače vrlo čvrsto stojim, leži u, do same srži nadahnutom i ekstra
profesionalnom, kreativnom delovanju velikog broja ljudi, koje se temelji na
borbi za očuvanje kulture i dalju afirmaciju Džeksonovog
stvaralaštva, pre svega u vidu briljantnog izvodjenja plesnih tačaka, kojima je
ovaj savremeni muzički genije napravio jednu, može se reći sa punim pravom,
ogormnu revoluciju u svetu popularne umetnosti, mada sve više i vokalnom
izvodjenju njegovih legendarnih hitova. Kao svakom srpskom državljaninu, čast
mi je što, kad odem negde vani, svojim prijateljima strancima, sa ponosom mogu
da pustim Ju tjub snimke, a zatim izgovorim ime mog, sada već
dvadesetsedmogodišnjeg, sunarodnika i sagovornika.
I eto, uz, naravno
podrazumevano, svesrdnu podršku svoje mame, posle već više od dve decenije
izgarajućeg vežbanja i, kako bi se u žargonu to reklo, kaljenja na brojnim
nastupima, dogodila se i ta 2009. godina, kada je, u emisiji Amidži Show, svojim
zadivljujućim umećem, Goran ovoga puta uspeo da šokira ogroman televizijski
auditorij, nakon čega su usledili značajniji nastupi,
poput onog čuvenog komemoracijskog na Trgu
Republike, u junu iste te godine, a već
par meseci kasnije i nastup u najgledanijem srpskom new talent show programu Ja imam talenat, gde se u ogromnoj
konkurenciji pevača, delatnika na polju standardnih plesova, tradicionalnih
vokalnih, i igračkih sastava, kabaretskih umetnika, raznih vrhunskih akrobata,
vrlo lako domogao polufinalnog dela takmičenja. Do najveće zvezde finalne
završnice, falilo mu je samo tako malo, što je publika ovog rijalitija prihvatila
sa velikom nevericom, ali nasuprot mnogim finalistima, to svakako da nije omelo
Goranovo sve uspešnije i predanije koračanje stazama domaće popularne umetničke
scene. Inače, pored imitacija Majkla Džeksona, vrlo često ima običaj da svoju
vernu publiku na nastupima iznenadi i specifičnim koreografijama na numere
modernih muzičkih pravaca, hip-hop-a, densa, hausa, a ono što ću svakako morati
da istaknem ogleda se u beskrajnoj filantropičnosti njegove tople duše, da se
uvek odazove pozivima za učešće na manifestacijama humanitranog karaktera kao što su : TRKA DEDA MRAZOVA 2010. ZA POMOĆ
DECI OBOLELOJ OD RAKA, TRKA DEDA MRAZOVA 2011. ZA POMOĆ DECI OBOLELOJ OD
AUTIZMA, FESTIVAL PRIJATELJSTVA ZA POMOĆ DECI SA POSEBNIM POTREBAMA, KARNEVAL
ZA DECU MAJSKI DAN NEGOTIN 2011, I FESTIVALI ŽENSKOG SPORTA 2011. I 2012.
-I
pre nego što započnem razgovor sa Goranom, hajde da pogledamo njegov nastup na
velikoj sceni, kako rekoh najpopularnijeg new talent show programa Ja imam
talenat.
Igor: Auuu, zar nije MAESTRALNO ?! Moraću da dam samo jedan krajnje
dobronameran savet gospodinu Tasovcu, kao uostalom i svim delatnicima na polju
klasične muzike – Shvatite već jednom, ukoliko želite da svoj rad približite
široj populaciji, krajnje je vreme da svoj ego i akademski priznate stereotipe
strpate u džep, i polako počnete sa prihvatanjem nekih drugih, isto tako
sjajnih muzičkih stremljenja-Celokupno muzičko stvaralaštvo, bilo da je reč o
klasici, bilo da je reč o jazz-u, bilo da je reč o rock-u, bilo da je reč o
zabavnoj, bilo da je reč o folklornoj muzici, bilo da je reč o nekom drugom
stilu ili žanru, nastalo je isključivo darom stvaralačke imaginacije, i kao
takvo ne poznaje ni prostorne, ni vremenske, niti bilo kakve druge razlike i
granice, već od Boga ima taj, uslovno rečeno, zadatak da svojim univerzalnim
jezikom spoji sve emocije, dakle sve ljude u tu jednu i jedinu veličanstvenu
ravan, bez koje ovog zemaljskog tla po
kome hodamo, siguran sam, ne bi ni bilo,...Ona nosi, najdivnije ime na svetu –
LJUBAV!!!. I tu je kraj svake priče. Eventualne replike ne prihvatamJ. I konačno...Gorane dobrodošaoJ.
Goran: Bolje Vas našao, pre svega, hvala što ste me pozvali da radimo intervju na
divne teme kao što su muzika, umetnost i Majkl Džekson, hvala za pohvale i
dobronamerne reči i kritike, čast mi je razmenjivati mišljenja sa Vama i Vašim
vernim čitaocima...
Igor: Evo, zahvaliću ti se i u ime čitalaca našeg portala novazvezdanastaza.com,
mada uopšte ne sumnjam kako će oni to učiniti u svojim komentarima. Naša interakcija
je zaista sjajna. Nego, reci ti meni, kako se osećaš danas, kad pogledaš ovaj
tvoj prvi spektakularni nastup?
Goran: Danas, posle tri godine od ovog nastupa, mnogo sigurnije u sebe i mnogo
bolje. Budi jako lepo sećanje na, emocije na velikoj sceni Pozorišta na
Terazijama, divnu publiku i oštrom žiriju, nekako kao da sam tada probio led ka
nebeskom igranju. Puno mi znači taj nastup bez obzira na ishod, prekretnica ka
mom daljem igranju iz više razloga, pozitivan stav, divna tačka, uživanje
publike i velika podrška prijatelja, porodice i na kraju žirija, divno...
Igor: Predivno rečeno. Mišljenja sam kako je treća relevantna karika, neophodna
za uspešno delovanje jednog umetnika, posebno mladog kao što si ti, posle
talenta i velikog rada, podrška pre svega porodice, zatim prijatelja, a onda i
stručnih i kompetentnih ljudi. Ne mišljenja, već izrečeno predstavlja moj
apsolutni stav. Najzad na scenu stupa glas
publike, koga, hvala silama nebeskim, tvome stvaralaštvu uopšte ne manjka.Veliki
mag iz domena popularne muzike, Aleksandar Milić Mili i naša sjajna dramska
umetnica Danica Maksimović, kako se to uostalom da videti, podržali su te da
nastaviš dalje. Inače, za njih važi pravilo kako su jako zahtevni prema svojim
saradnicima, pa me interesuje sledeće. Ništa lično, šta sam rekao o tvom radu
rekao sam i iza toga stojim. Sve u superlativu, naravno. Ali, da li si zbog
ovih priča, kakve godinama unazad kruže o Danici i Miliju, uopšte očekivao
plasman u dalji krug?
Goran: Pa ovako, sama pomisao izlaska na veliku scenu pred milionskim
auditorijumom i žirijem koji je izuzetno stručan, probudio je neku veliku energiju u meni da što
više zapnem i dam sve od sebe. Iskreno,
bio sam siguran u dalji prolazak, iako sam dobio 2 glasa za i 1 protiv. Siguran
sam bio u svoj ples i svoju tačku i u odgovore koje su mi postavljali nakom završene
tačke...
Igor: Bravo, dakle samopouzdanja, inače te ključne stepenice ka uspehu, u bilo
čemu što se tiče čovekovog života,
uopšte ti ne manjka. To bi trebalo da znači i da nisi tremaroš?
Goran: Iskreno, kad je sve to krenulo tako udarno sa 2 velika TV projekta i
gostovanja, pomislio sam da će biti velike treme, medjutim, ima je u pozitivnoj
meri, tj. tada je bilo, ali to mi je još više dalo motiv za dalji rad, tako imam
jasno zacrtan cilj, radim to što volim svim srcem, ne mislim šta drugi kažu, da
li me hvale ili kude. Moj cilj je da ljude zabavim i da ih potsetim na najveću
pop ikonu u istoriji muzike, da postignem efekat da kad me pogledaju,
zaprepaste i kažu: DAL’ JE MOGUĆE, TO JE MICHAEL, e onda znam da dobro radim to
što radim, siguran sam u sebe i svoj ples, imam veliku podršku porodice,
prijatelja što mi puno znači...
Igor: Iskreno zavidim ti na nepoznavanju onih ozbiljnih, a slobodno mogu reći i
groznih manifestacija ove katastrofalne psiho-sociološke boljke,... Ali nisi ni
svestan kolikoJ. Naime, sa 9 godina krenuo sam u muzičku
školu, i verovatno i ti i ne baš tako zanemarljiv broj čitalaca znate kako se
proces ocenjivanja sposobnosti i znanja od prvog razreda sprovodi ispitima, u
čijoj komisiji sedi po 3-4, uglavnom, iskompleksiranih, a time i umišljenih,
nadobudnih baba roga profesora,...kao
što je Tasovac npr. Čast vrlo retkim izuzecima. I tako, iz godine u godinu, gde
trema, zbog prevelikih zahteva iskompleksiranih profesora koji su, po sistemu zamene ciljeva - kad nisam uspeo kao umetnik, uspeću kao pedagog, redovno uslovljeni guranjem svoje pretalentovane dece kao i pretalentovane dece svojih
kolega, te raznoraznih vunderkinda bogatih roditelja , kod dece, bez ovako
velike menažerije, biva, ne samo, sve
izraženija, već neretko prelazi i u stanja fobije. Još je, u
medjuvremenu, stasalo mnogo novih, uglavnom privatnih muzičkih škola,
uključujući tu i new talent programe ( po svojoj koncepciji koja se
temelji na razvoju talenta, za vreme učešća u njima, apsolutno se mogu
okarakterisati nekom vrstom škole), u kojima, da zlo bude veće sede em
isti takvi, em pride sa daleko manjim stepenom stručnosti. Bitna im je
samo laka zarada, gde ozbiljnom radu sa talentovanom decom, nažalost,
mesta nema! Prijemni i/ili audiciju prodju samo oni ekstra talentovani i
samouvereni, sa kojima i nema baš šta da se radi, dok, oni drugačijih
afiniteta, povučeniji isl., zbog čega deluju manje talentovanima, pa
uostalom, i oni zaista manje talentovani, no ipak, sa imanjem adekvatne doze talenta,
kao i motiva da rade na podizanju kvaliteta njegovog ispoljavanja,
nakon etikete nedovoljno dobrih, odu svojim kućama još nesigurniji u
sebe. Jednom rečju - HOROR. Stoga, da li bi bio ljubazan da
našim mladim talentima, daš neki koristan savet, na koji i kakav to
način da se
zajedničkim snagama izbore protiv jebene treme? Šteta,...Masa njih na
taj
način propadne. Unapred hvala, do neba!
Goran: Hm, savet? Šta god ja da im kažem
za njih će možda delovati neverovatno i čudno, jednostavno, pre svega
prisebnost, niko vas ni na šta ne tera, ne obavezuje, radite ono što volite.To
je ključno. Ako ste sigurni u sebe, imate podršku, pa i da je nemate, znate
gde ste, šta radite, izadjite i kažite sebi -IDEM DA URADIM ŠTO NAJBOLJE MOGU.
DA, PRE SVEGA, SEBE ZADOVOLJNIM SVOJOM TAČKOM, A ZATIM I PUBLIKU. Ok je, ona mala pozitivna trema, ali ako
dozvolite sebi da se ukočite i izgubite na sceni, polako, nema razloga da
paničite, smireno i sabrano sebi recite dosta je toga, hoću da pokažem ko sam
ja i zašto sam ovde, jednostavno BUDITE SIGURNI U SEBE I SVOJ TALENAT.
Igor: Bespogovorno
potpisujem!. Ali,... Da rezimiramo - Ogroman broj muzičkih pedagoga ,
kao i onih koji se nalaze na relevantnim pozicijama
da procene nečiji talenat, mogu biti u tolikoj meri neprijatni, štaviše
oholi,
da jednu mladu i nedovoljno socijalno zrelu osobu za vjek i vjekova
odvoje od
dalje nadgradnje svoga dara. Kad kažem oholost, mislim na, u isto vreme,
neargumentovano i grubo izricanje
sopstvenih im presuda. Ni malo ne opravdavam ako su tog dana, što
im, kako to ustanovismo nije uopšte strano, možda ustali
na levu nogu, ili ako im se pak desila nekakva neprijatnost. Zapravo,
samo dodatan motiv za indolentnost prema manje poznatom, ili u ovom
slučaju konkretno, mladih koji imaju nešto drugačije afinitete, koji su
povučeniji, ili pak zaista manje talentovani, što stvara utisak, kako je
sad u radu sa njima potrebno uložiti daleko veću, ogromnu,
količinu truda i energije. Veličina svakog
istinskog profesionalca očituje u tome da, kada dodje na posao zaboravi
na sve
probleme i posveti mu se do kraja,... Pre svega, u spremnosti da, u
svakom trenutku, prihvati novi izazov! Dobro, živi smo ljudi, pa sasvim
je
logično da neće moći da se ponaša kao kad mu sve u životu ide potaman,
ali
osnovni kodeksi ponašanja, posebno u oblasti pedagogije, jednostavno
moraju se poštovati. Kako si se ti osećao nakon
Tasovčevog ne? Pitam te zato što se čovek baš uklapa u neposredno
spomenuti
milje. Smatram kako bi svako, čija se profesija zasniva na radu sa
ljudima, a tek posebno umetnički pedagozi, s’obzirom na to da su
umetnici, tj., u ovom slučaju
potencijalni umetnici, jedna posebna kategorija ljudi, kod kojih
emocionalna
strana ličnosti radi jednim daleko snažnijim intenzitetom, te su,
zahvaljući
toj svojoj preteranoj osetljivosti, u jednoj prilično velikoj meri
podložni stresnim situacijama, morao da položi dodatni ispit iz onoga
što bih nazvao kultura vladanja sopstvenom ličnošću a time i lepog ponašanja. Evidentno
je da im sve te silne metodike koje uče na fakultetima nisu dovoljne.
Šta misliš ti o ovome? Čak i mnoge gledaoce ume da zaboli nepedagoška
grubost, kakvu reflektuju Tasovac i njemu slični. A šta li pomisle -
Kako je tek iza zatvorenih vrata?! Neprestano se pitam dokle će više
takvi da odlučuju o nečijem umetničkom kredibilitetu.
Goran: Pa po meni, greška je pre svega u
tome što taj isti mladi duh koji stupi na scenu misli da ako mu neko kaže da
nije talentovan, odvoji ga od drugih time što će mu reći ne, da pre svega greši,
niko od njih ne može, ne sme i ne bi trebalo da uzme mač i da preseče ko jeste
a ko nije talentovan. Bio sam zbunjen odgovorom Ivana kada mi je rekao jasno,
tačno i precizno NE. Nisam dobio nikakav komentar, obrazloženje, ali to me nije
navelo da odustanem od svojih snova i ideja jer sam pomislio -ko je on da meni
kroji sudbinu, da mi kaže dal’ jesam ili nisam dobar plesač-? Ok, jeste neko u ovoj emisiji, ali u životu
SIGURNO NE, tako da sam nastavio dalje i postigao sam dosta toga, dobio brojna
priznanja, nagrada, pohvala i otvorio vrata ka mnogim mestima. Ok, poštujem mišljenje
Ivana Tasovca, ali se ne slažem sa njim, mislim da, kada govori mladim osoba šta
i kako, nije objektivan, on se bavi samo Filharmonijom
ali ne može baš da bude kompententan da ocenjuje ples, glumu, imitaciju. Za sve
u životu treba da se nadje balans, lepo kaže stara izreka ČOVEK UČI DOK JE MLAD
A UMRE U NEZANJU, niko se nije rodio naučen i da sve zna, takav barem za sada
ne postoji
Igor: Može da bude i
doktor svih mogućih
nauka i umetnosti na ovom svetu, ali ako ne iznese stručnu i
argumentovanu kritiku
na račun nastupa takmičara, pokazaće ne samo vlastito neznanje, već i
visok
stepen nekulture, štaviše bahatost. Gde ćeš goru kombinaciju. A,... Evo,
uopšte mi ne predstavlja prereku da ponovim i treći put, ako treba - kao
po nekom nepisanom pravilu iza jedne ovakve manifestacije u ponašanju
kriju se teške frustracije i kompleksi, savršen put ka još većoj
zatucanosti uma i svesti, koja se, kako god okreneš, lomi preko ledja mladih talenata, nažalost! Nije mi jasno,
zašto ga drže u žiriju. Ajde, da je sad ono nešto kao ekstra kontradiktorno zabavan, pa i da mu se odbije na glupost. Mili je onako koncizan,
ali krajnje korektan i jako mi je žao što više nije u žiriju Talenta,... a
posebno za, ponovo ću reći, dramsku divu Danicu, koja je svojim iscrpnim
komentarima, pored svestranosti pokazala i to da je osoba sa najdivnijim
namerama. Jesi li imao prilike da sa njom uspostaviš značajniju komunikaciju
mimo takmičenja? Za one koji nisu
upućeni, G-dja Danica, tokom svoje višedecenijske karijere, ostvarila je i vrlo
značajne uspehe u domenu pedagoškog rada.
Goran: Direktno nažalost ne, ali preko nekih drugarica koje su učile od nje da,
jako pre svega harizmatična osoba, puna energije, veliki profesionalac, veliki
umetnik što isto mislim i za Milija i Tasovca, odlični umetnici u svom poslu.
Žao mi je što je nisam upoznao bolje, nego eto samo kroz šou program...
Igor: Dobro, ali kako stara izreka kaže- Čudni
su putevi Gospodnji, pa možda se jednog dana tu izrodi i neka lepa
saradnja. Da li ti je posle nastupa u Talentu, neko od ljudi iz kreativnog tima
ponudio saradnju?
Goran: Nažalost, nikakva saradnja mi nije ponudjena, mada iskreno nisam ni
očekivao da ću dobiti ponudu, ali zato mnoga druga vrata su se otvorila i već
su me svi gledali kao mladog uspešnog plesača na našoj sceni...
Igor: Izvini na bezveznom pitanju.
Spadam u onu grupu ljudi koji vrlo stameno misle kako programi ovog formata, barem
na našim područjima, nikome direktno nisu doneli kakvu značajnu karijeru.
Nafatiraju se para njihovi organizatori i producenti i velike televizije na
osnovu pristiglih sms glasova i that is that. Ono što ih zapravo održava u
životu, vidim u ogromnom publicitetu koji talentovane osobe steknu učešćem u
njima, kao i potonjim pozivima na saradnju od strane izvršnih producenata,
menadžera i ostalih ključnih ljudi sa polja popularne umetnosti. Koliko se tvoj
profesionalni život promenio od učešća?
Goran: Nijedno pitanje nije bezvezno, tako da svako pitanje ima svoj odgovor pa
kakav god bio i dopao se kome. Što se mene tiče, pa dosta toga se promenilo,
počelo je dosta ljudi da me prepoznaje na ulici, i da mi se javlja, da me tapšu
po ramenu, da mi daju podršku, što je mene pre svega prijatno iznenadilo i
naravno dopalo mi se, najveći, da kažemo, fanovi mog plesa su dame što mi
posebno godi, usledili su i nastupi po našim prestižnim klubovima u Beogradu, Novom
Sadu, celoj Srbiji, Crnoj gori i šire, što je za mene bilo jako lepo i prijatno
iskustvo koje i danas traje, dosta putovanja, puno devojaka u publici, oduševljenja,
aplauza, jednostavno volim scenu, šou biznis, atrakciju, mislim da sam deo nje
i jednostavno volim to što radim, iako je jako,... jako naporno, iz jednog autobusa
u drugi, mnoge noći neprospavane, puno umora, puno zalaganja i truda i energije
tj. VOLJE. Da nje nema ništa od ovoga ne bi bilo, no bilo kako bilo, prija mi i
uživam u tome...
Igor: To je to. J Gledajući raznorazne TV emisije, imao sam priliku da vidim nekolicinu njih koji
svoj rad, kao i ti, temelje na negovanju i daljoj afirmaciji kulture Majklovog
stvaralaštva. Medjutim, pojavili bi se jednom dvaput i tu bi bio kraj. Kao neko
ko nije imao dodira sa ovom oblašću kreativnog izražavanja, bio sam ubedjen da
ona na našim prostorima, jednostavno, kako se to popularno kaže, nema prodju.
Posle sam saznao da oni zapravo nigde i ne nastupaju. Dakle, ti ne samo da si
najbolji srpski Majkl, već i prvi ozbiljan inicijator kulture Majklovog
stvaralaštva na teritorijama bivše Jugoslavije.E sad, kako ti je to od skora
postalo i profesija, koja kod nas spada u red onih najmladjih profesija,
slobodno te mogu pitati kako publika
reaguje na tvoje nastupe?
Goran: Tačno je. Od kada je preminuo kralj pop-a, pojavilo se dosta imitatora, nekako
je to onda tek kod nas postalo in,
što ne razumem. I pre toga je bilo možda nas nekoliko, a sad nas ima i na
stotine, ne znam za druge, ne mešam se, gledam, što bi se reklo, svoja posla i
u svoje dvorište. Temelj mog igranja se zasniva i na sitnicama, na stilu oblačenja, kulture, razgovora sa ljudima o njegovim
pesmama, taj strani pop, ta vrsta muzike je nešto novo kod nas, pesme poput
Billy Jean,Thriler, Dangerous, je neki novi pravac kod nas, publika reaguje različito,
ima tu i negativnih, ružnih, nekulturnih, ljubomornih komentara, ali više ima
pozitivnih. Naravno, ne možeš svakome da se dopadneš i da svima valjaš, ali, jako
imponuje dok se priča o tebi i tvom plesu, devojke lude, muškarci uživaju u
plesu, žele da nauče dosta o tome, tako da sve u svemu, komentari i podrška
publike mnogo znače, i zaista su na vrhunskom nivou. Osećaj je neopisiv, fenomenalan,
to zaista ne može svako...
Igor: Na stranu komentari
malogradjana kojima najviši kulturni domen predstavlja treš folk,
eventualno nekakav narodnjački rok, ali kao dobro upućen
u ogroman broj posetilaca na tvojim nastupima, a o uzavreloj atmosferi
tek i da
ne govorimo, aksiom je da tvoje i Majklovo, iliti Majklovo i tvoje vreme
u
Srbiji tek dolazi i, nadam se, ostaće večno. Voleo bih kada bi našim
čitaocima,
koji nisu imali tu čast da te gledaju uživo, a svesrdno to žele, rekao
nešto na
temu same organizacije repertoara. Koji su pored pomenutih hitova još
zastupljeni na njemu, na koji način ih biraš, kao i to da li postoji
nekakav
poseban redosled po kome u njihovim ritmovima onako energično i
strastveno
plešeš?
Goran: Pa ovako, svaka pesma za sebe je posebna, nema neki odredjen način na koji
biram pesmu, jednostavno svaka Džeksonova pesma ima svoju emociju i svoj stil
igranja i kako se koji pokret unese u celu tačku. Takodje, veliki uticaj imaju
njegove balade koje doprinose emociji, ali da kažemo ovako, kada želim baš da šokiram
ljude ide se sa Dangeorus, za dame uvek je pesma „The way you make me feel“ a
malo plašim publiku i činim da se uživi u sam dogadjaj tu je Thriler, i za
totalni bum, šok i ovacije zna se, Billy Jean...
Igor: Pa u to ime, hajde da napravimo malu pauzu i ponovo uživamo u snimku sa, ovoga puta, jednog od tvojih live nastupa. Moj izbor je pao na Thriler.:)
Igor: Zar nije MAESTRALNO?! Šta drugo reći, a ne ponoviti se? Inače, u potpunosti delim tvoje, malo čas izrečeno mišljenje. Evo citiraću te: ,,Svaka Džeksonova pesma ima svoju emociju i
svoj stil igranja i kako se koji pokret unese u celu tačku,, .Opšte je
poznato da u svakom velikom umetniku čuči dobar psiholog. Šta misliš, da li je
i u kolikoj meri svom ovom muzičkom blagu koje je ostavio iza sebe kralj pop-a
pristupao svesno, sa razine šokirajućeg show biznisa, ili je ono pak pretežno
deo njegove duše. Zapravo, da te ne mučim, opiši mi tvoj lični doživljaj
Majklovog stvaralaštva.
Goran: Pre svega, svaka čast na pitanju, jako lepo i interesantno pitanje, a što
se odgovora tiče, na MJ-a gledam ne samo na kao plesača, on je muzičar, malo
ljudi zna, ali za većinu njegovih
velikih hitova on je sam komponovao muziku, pisao tekstove. Nešto što je trebalo
da uradi čitav tim ljudi, uradio je on sam. Jedan njegov IQ test je
fenomenalan, veći od Ajnštajnovog, tako da je dosta toga učinio, njegov pravac
pisanja većine balada zasnivao se na humanosti i ljubavi prema deci i našoj
planeti-kako da je očuvamo, održimo u životu, jer ako mi ne pazimo ko će?
Globalno je uticao na svet, da pomogne da prestanu mnogi ratovi, donirao je preko
300 miliona dolara, jednostavno bio je pre svega zaštitnik svih nas i smernica
kako da postupamo jedni prema drugima i kako da se ponašamo i da čuvamo jedni
druge. Ljudski život je kratak i treba ga ispuniti ljubavlju, nematerijalnim
stvarima i zahvalite mu na velikom uticaju u razvoju kolektivne svesti.
Igor: Au, pa da ne bude sad Ja tebi
vojvodo ti meni serdare, no dao si mi, malo je reći, fantastičan šlagvort
za naše sledeće druženje, tačno za nedelju dana, na našoj dragoj novazvezdanastaza.com, podrazumeva seJ. Samo mi za kraj reci, koliko ima lične kreacije
u ovoj velikoj misiji u kojoj sve uspešnije učestvuješ, i, u čemu ćemo to lepom,
za kraj našeg ovonedeljnog druženja, da uživamo?:)
Goran: Lične kreacije, pa u početku sam mislio da nema, ali vremenom i to se doda
na celokupnu priču. Pustio sam kosu koja je igrom slučaja kovrdžava i mnogi
kažu da ličim po malo na njega, stil oblačenja mi je drugačiji, nekako baš kad
me ljudi vide pomisle da ličim na njega, a što se uživanja tiče, ostaje
iznenadjenje dok ne vidite spot koji sam vam spremio, pa da pogledamo
zajedno...
Pozdrav do
naredne nedelje, gde ćemo otkriti još neke tajne igranja i neke divne anegdote
i misli...
Igor: Otkrićemo još mnooooooooogo toga. Ogroman
pozdrav tebi, Gorane, a vama dragi čitaoci, pored, naravno, ogromnog
pozdrava, želim ugodnu sedmicu, i,...........Vremena fakat jesu teška,
ali Goranov primer, kao i bitisanje još mnogo mladih i talenotvanih
ljudi, nedvosmileno govori o tome, kako, bez obzira na svo ovo zlo kojim
smo, čini se, iz dana u dan sve obasutiji, u svima nama treba, da ne
kažem mora, da postoji nada u neka lepša i smislenija sutra. Zato,
okrenite se vedrim mislima i delima, umetnosti, humanosti, ljubavi, i
svemu lepom od čega je ovaj svet zapravo sazdan. Loše dodje i prodje, a
istinski vredno zauvek ostaje, činivši nas iz dana u dan sve lepšim i
boljim,... Mada, mnogi od nas toga i nisu baš svesni. No, polako. Kako
to volim da kažem - SVE ĆE NA SVOJE DOĆI. Eh da- I NARAVNO PRATITE NAŠU I
VAŠU NOVU ZVEZDANU STAZU. :)
Нема коментара:
Постави коментар